Nakon dugo vremena, vraćam se. Žao mi je da napustim sve ovo, ponajprije prijatelje, a onda i blog. Ipak, za neke stvari, potrebno je vrijeme. A vrijeme je… Nedefinisan pojam. Ne želim, neću, i obećavam da više nikada, ama baš nikada neću zapostaviti ovaj blog. Uskoro će biti promijenjena i pozadina, boxevi, novi postovi &co….
Pokušala sam te zamisliti… Ne ide. Pokušala sam te nacrtati… Ma kakvi. Pokušala sam riječima opisati tvoj lik… Ali, riječi nedostaje. Pokušah da od papira napravim tebe… Previše nestabilan. Pokušah da kartama izgradim tvoju kulu… Srušile su se. Maglom sam iscrtavala konture tvoga lica… Nestade ugljenog štapića. Tek na praznom, bijelom papiru, oblikovah tvoj lik….
I volim sebe, tebe, njega, nas. Nas? Uključujući bloggerašice moje drage, a i bloggere. Posebno da izdvojim – semafcinter, jer je stvarno fin. Htjela sam reći da je jako dobra osoba, po mom mišljenju. Bloggerašice neću da navodim, jer znaju one ko su. Duše moje (L). Nisam namjeravala ovako početi post, ali sam, izgleda, morala….
Ne, nemojte pomisliti da sam na HRT-u gledala tu nedjeljnu emisiju. Nego, gledala sam najavu. Dosta, jelde? 😛 Naizgled lijepa emisija, valjalo bi gledati, dati mali dio svog dragocjenog vremena, a ne dugo sjediti na stolici i ubijati se Internetom, blogom, i sl. Emocije, stvarno su sluge i gospodari. Rekoh već da nisam gledala emisiju,…
Sada shvatam mnoge stvari. Mislila sam i prije da je kraj većini mojih zabluda, da su problemi preveliki, i da ih ja jedina imam. Ali ne, sada shvatam, da su prepreke na životnom putu nekada velike, nekada male, a uostalom, sami smo jednim dijelom krivi što postoje. Od sada, JA volim sebe, svoj život (bar…
Nisam imala poseban razlog za pisanje ovog posta, koji će, po mojim predviđanjima biti dug, bez obzira na to što u posljednje vrijeme nisam imala takav običaj. Vani je dosta hladno, tako da cijeli dan nisam mogla ići van, a to mi je bila velika želja. Tokom noći su ulice prekrile snježne pahuljice, stvarajući uzvišenu…
Prvo, molim za izvinjenje. Nisam čestitala Novu, ali imam vremena, jer mi je mama upravo rekla da se i danas čestita, što me jako obradovalo, jer bi bila jedna vrsta grijeha da ne čestitam bloggerima i bloggerašicama. Zar nisam u pravu? Znam da jesam 😛 Proslava je bila onako. Nije bila loša. Samo to mogu…
Obrisan je zadnji post, ali predzadnji ne. Odlučila sam da za tugu više nema mjesta na ovom blogu, a po mogućnosti i u životu. Našla sam jednu ulaznicu, za Stari grad, tačnije. Svi koji su čitali moj blog od, otprilike, 6. mjeseca, vjerovatno znaju s čim je povezana. 18.06.. The best of (: Sjećaš se?…
Misli prolaze kroz uspavani um. Ne znam više o čemu da mislim, čemu da se nadam. Razlog da živim? Šta je to. Samo jedna iskrica nade koja se gasi velikom brzinom. Dovoljan je jedan trenutak u kojem će se srušiti kula od karata. Jedan mali dodir, nespretno zviždanje vjetra, i sve je uništeno. Ne volim…
Često se pojavljuješ u mojim mislima. U njima si tako stvaran, stojiš pokraj mene, dišemo zajedno. Međutim, kada shvatim da je java prošla kroz moje začarane misli, brzo se otrijeznim, te znam da sam opet sanjala otvorenih očiju. Misliš da to nije moguće?! E, pa varaš se! Ne možeš ti ni biti svjestan mogućnosti ovakve…