.-. Aj em hepi .-.

Obrisan je zadnji post, ali predzadnji ne. Odlučila sam da za tugu više nema mjesta na ovom blogu, a po mogućnosti i u životu.
Našla sam jednu ulaznicu, za Stari grad, tačnije. Svi koji su čitali moj blog od, otprilike, 6. mjeseca, vjerovatno znaju s čim je povezana. 18.06.. The best of (: Sjećaš se?
Dobro sad, nije bio baš najbolji dan, ali moglo bi se reći. Ljeto ( čitaj: raspust) ću vjerovatno po tome pamtiti, a ne po raznim situacijama koje nisu bile nimalo ugodne.
You make me smile (:
Koliko volim zimu, toliko sam poželjela i proljeće. Zabranjene su mi patike, jedino do prodavnice odem u njima, a ja ne mogu više da izdržim u onim  čizmurinama do koljena. C.c.c.c.c., vjerovatno je to stanje moje ‘psihičke neuravnoteženosti’ (koji stručni izraz, sad sam i psiholog (:)
Odlučila sam da novogodišnjih odluka nema. Kada ne služe ničemu. I prošle, i pretprošle, pa godinu prije te, sam donosila neke odluke, a čemu su služile? Nisu imale učinka. Samo znam da više nema mržnje prema samoj sebi (nadam se), još više truda i rada (opet  sam službena :D). Nisam spomenula disciplinu 😀
U srijedu je doček. Jeste da ću većinu vremena biti u kući, ali doći će mi rodica, tako da se sve svodi na mogućnost lijepo iskorištenih zadnjih  minuta ove, i ne tako uspješne, stare godine.

Hvala na riječima podrške.

quietvoice
-[Pomisliš li nekada da si pametan?]- Nemoj to raditi! Glupi pomišljaju, pametni dokazuju! Ljubomora dokazuje mnogo toga.

Komentariši