Pokušala sam

Pokušala sam te zamisliti…
Ne ide.
Pokušala sam te nacrtati…
Ma kakvi.
Pokušala sam riječima opisati tvoj lik…
Ali, riječi nedostaje.
Pokušah da od papira napravim tebe…
Previše nestabilan.
Pokušah da kartama izgradim tvoju kulu…
Srušile su se.
Maglom sam iscrtavala konture tvoga lica…
Nestade ugljenog štapića.

Tek na praznom, bijelom papiru, oblikovah tvoj lik. Prozračan, bezbojan, nevidljiv, providan. Baš kao i ti, moj zamišljeni, Gospodine Savršeni. Mislima sam stvarala prekrasne prizore. I tebe, naravno. Oblaci su milovali moje lice, vjetar je mrsio moju kosu. Jutarnja rosa  je oslikavala sneno lice. Međutim, java je uništila i njene posljednje kapljice. Pokušah da te vratim, ali uzaludno. Ni mislima, a kamoli riječima, bojama, ne uspijevam kreirati nekoga sličnog tebi. Znaš… I bajke imaju kraj. Najljepše basne završavaju poukom, kojom ismijavaju ljudske gluposti i mane. Pripovjetke jedine imaju istinit ishod. Vidiš, postoji i nekakva pouka iz svega ovoga: San jeste java, ali kada pukne, komadići odlaze na sve strane, pa bude "sakrij se ko može". Smiješan si. Nisam ja ta koja glumi klovna. Glup si ti koji dolaziš  u san, pa odeš, bez pozdrava. Ili sam to, ipak, ja. Ne znam. Zbunjuješ me totalno. A ja te i dalje…
Sanjam.

Oči ti bijaše tamno zelene…
A zelene više nemam.
Oči ti bijaše plave…
Boje neba nestade.
Usne ti bijaše svijetle… Kad, gle !
Ovaj osjećaj prestade.

Kada bi bar postojao.
Bilo kakav.
Samo da postojiš.
Nada umire posljednja.


Light my fire.

quietvoice
-[Pomisliš li nekada da si pametan?]- Nemoj to raditi! Glupi pomišljaju, pametni dokazuju! Ljubomora dokazuje mnogo toga.

Komentariši