-[Tell me how I’m supposed to breathe with no air?]-

  Ne vjerujem. Kažem da je ovo posljednja suza koja izlazi iz moje duše. Ne, ne želim da vjerujem. Govorila sam da mrzim Cmizdravce, iskreno sam to mislila. Evo, trenutno se ponašam tako. Ne vidite moj suze, nikada nećete moći. Takvi ste, kakvi ste. Tu vam ne mogu pomoći. Žalim svaki vaš oronuli pogled. Koji…

Nastavi čitanje →

-[Čitajte, pa predložite naslov: moja inspiracija=0]- Neobjavljeni post

Nisam raspoložena za neko filozofiranje (ako to tako mogu nazvati=pametovanje). Moja inspiracija je ravna nuli. Nadam se da ću večeras moći preciznije odrediti ono šta osjećam, mislim-razmišljam. Naime, danas je zadnji dan škole. Ni sama ne vjerujem. Detaljniji opis slijedi večeras (već sam vam to spomenula). Nego, da kažem ono što sam htjela: Postoje blogovi…

Nastavi čitanje →

-[Zašto samo riječi ostadoše?]-

Zar je moguće da nešto pukne tako brzo? Pukne na komadiće, koji su tako neuhvatljivi, koje je nemoguće ponovo sastaviti, povezati, vratiti im stari sjaj… Zašto samo riječi ostadoše, a i one, nisu kao prije. Tako su suhoparne, nepovezane, kao da ih izgovaramo "reda radi". Riječi nekada bijaše suvišne. Mogle smo jedna drugoj zaviriti u…

Nastavi čitanje →